Uvodi li Europska unija centralnu bazu podataka o imovini građana?

Posljednjih mjeseci europski i domaći medijski prostor preplavljen je tvrdnjama da Europska unija planira uvesti centraliziranu bazu podataka o imovini građana, u koju bi se navodno unosila sva imovina pojedinaca vrijedna više od 200.000 eura. Ova tema izazvala je brojne reakcije – od zabrinutosti zbog mogućeg nadzora i povrede privatnosti do spekulacija o novim porezima i kontroli privatnog bogatstva. No, što zapravo stoji iza ovih tvrdnji i kakvi su stvarni planovi EU?

Ideja centralnog registra: Odakle potječe?

Već dulje vrijeme na razini Europske unije vode se rasprave o potrebi učinkovitije borbe protiv pranja novca, utaje poreza i financiranja terorizma. U tom kontekstu, pojavila se ideja o uspostavi centraliziranog registra imovine građana, kojem bi mogli pristupiti svi relevantni uredi EU-a. Prema toj zamisli, registar bi obuhvaćao imovinu čija vrijednost prelazi određeni prag – najčešće se spominje iznos od 200.000 eura – a u njega bi se mogli unositi podaci o nekretninama, vlasničkim udjelima u tvrtkama, luksuznim predmetima, umjetninama, kriptovalutama, dionicama, zlatu, vozilima, brodovima i zrakoplovima134.

Cilj takvog registra bio bi olakšati razmjenu informacija između država članica i omogućiti bržu i učinkovitiju identifikaciju sumnjivih tokova novca. No, već u startu ova ideja naišla je na brojne kritike – od pravnih stručnjaka, dijela političara, ali i građana zabrinutih za svoju privatnost.

Studija izvodljivosti: Što je pokazala analiza?

Kako bi se procijenila opravdanost i izvedivost takvog registra, Europska komisija je, na zahtjev Europskog parlamenta, naručila opsežnu studiju izvodljivosti, vrijednu oko 380.000 eura1. Studija je izrađivana nekoliko godina, a objavljena je u srpnju 2024. godine.

Analiza je obuhvatila širok spektar imovine: gotovinu, bankovne depozite, vrijednosne papire, kriptovalute i NFT-ove, nekretnine i zemljišta, udjele u društvima, digitalnu imovinu u igrama, vrijedne predmete (umjetnine, nakit, antikvitete, kolekcionarske predmete, oružje), sirovine, vozila, brodove, zrakoplove te sefove u bankama i kod drugih pružatelja usluga13.

Prvi korak bio je utvrditi koji registri već postoje u državama članicama i gdje postoje praznine. Primjerice, za vozila postoje nacionalne baze podataka povezane putem EUCARIS-a, dok registri zrakoplova i brodova u mnogim državama još nisu digitalizirani. Poseban izazov predstavljaju kategorije poput gotovine, umjetnina ili zlata, za koje ne postoje sustavni registri.

Zaključci studije: Pravno, tehnički i financijski izazovi

Studija je zaključila da bi uspostava centralnog registra za većinu vrsta imovine bila „operativno uglavnom neizvediva”1. Razlozi su višestruki:

• Tehnička složenost: Potrebno je povezati i harmonizirati brojne postojeće registre, a za mnoge kategorije imovine registri ni ne postoje.

• Visoki troškovi: Uspostava i održavanje takvog sustava zahtijevalo bi znatna financijska sredstva.

• Pravna pitanja: Obim podataka i razina pokrivenosti ozbiljno bi ugrozili temeljna prava građana, posebice pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka.

• Politička osjetljivost: Ideja o centraliziranom nadzoru imovine građana izaziva nepovjerenje i otpor u javnosti, a pojedini kritičari upozoravaju da bi registar mogao poslužiti kao temelj za nove poreze na imovinu ili čak izvanredne namete u kriznim situacijama13.

Što je realno moguće?

Najjednostavnije, najjeftinije i pravno najprihvatljivije rješenje, prema studiji, bilo bi da svaka država članica vodi svoj registar imovine – uglavnom nekretnina, bankovnih računa i vlasništva u tvrtkama – kojem bi europska tijela mogla pristupati putem posebnog portala, ali samo u jasno definiranim slučajevima i uz strogu zaštitu podataka1.

Takav sustav već djelomično postoji za određene vrste imovine, primjerice kroz registre nekretnina i bankovnih računa, no ne obuhvaća sve kategorije koje su bile predmet studije. U svakom slučaju, ni ovakvo rješenje nije predviđeno kao obveza na razini cijele EU, već kao preporuka za poboljšanje prekogranične suradnje u borbi protiv financijskog kriminala.

Službeni stav Europske komisije

Na upit novinara, Europska komisija je izričito potvrdila da ne planira uspostavu centralne baze podataka o imovini građana EU-a. Također, Komisija ne planira nikakve daljnje mjere temeljem provedene studije, a centralizirani registar, kakav se često spominje u javnosti, ocijenjen je kao preskup, prezahtjevan i pravno problematičan projekt koji nije realno očekivati u skoroj budućnosti13.

Naravno, dio javnosti i dalje izražava sumnju, smatrajući da bi se ideja mogla ponovno aktivirati ili provesti „na mala vrata”, no trenutačno nema nikakvih konkretnih zakonodavnih prijedloga niti političke volje za takav potez.

Zašto su se pojavile dezinformacije?

Dio razloga za širenje glasina leži u interesima pojedinih skupina, primjerice trgovaca zlatom, koji ovu temu koriste za promicanje vlastitih proizvoda, šaljući poruku da je zlato najbolja zaštita od državne kontrole. S druge strane, tema nadzora imovine uvijek izaziva snažne reakcije, osobito u društvima s izraženim nepovjerenjem prema institucijama13.

Pojedini mediji i internetski portali dodatno su rasplamsali raspravu, često prenoseći nepotpune ili netočne informacije, bez provjere službenih izvora. Tako se stvorila percepcija da je uvođenje centralnog registra gotova stvar, iako to ne odgovara stvarnosti.

Što donosi budućnost?

Iako je borba protiv pranja novca i financijskog kriminala visoko na agendi Europske unije, trenutačno nema planova za uvođenje sveobuhvatnog centralnog registra imovine građana. Umjesto toga, očekuje se daljnje jačanje suradnje među državama članicama, poboljšanje postojećih registara i razvoj alata za bržu razmjenu informacija u konkretnim slučajevima.

Važno je napomenuti da bi svaka promjena koja bi značajnije utjecala na privatnost građana zahtijevala široku političku i javnu raspravu, kao i usklađivanje s europskim zakonima o zaštiti osobnih podataka.

Zaključak

Unatoč brojnim glasinama i špekulacijama, Europska unija ne uvodi centraliziranu bazu podataka o imovini građana. Studija izvodljivosti pokazala je da je takav projekt tehnički, pravno i financijski izuzetno zahtjevan i teško izvediv. Službeni stav Europske komisije je jasan: centralni registar sveukupne imovine građana EU-a vrlo vjerojatno neće biti uveden – ni sada, ni u skoroj budućnosti134.

Građani Europske unije, barem zasad, mogu biti mirni: njihove nekretnine, bankovni računi, zlato i umjetnine neće završiti u jednoj velikoj europskoj bazi podataka. No, tema transparentnosti i borbe protiv financijskog kriminala ostat će i dalje visoko na listi prioriteta europskih institucija, što znači da će se rasprava o balansu između sigurnosti i privatnosti zasigurno nastaviti i u godinama koje dolaze.